Povijest sela Župe sv. Brcka
BRCKOVLJANI
Selo Brckovljani dobilo je ime po župnoj crkvi sv. Brcka i razvijalo se uz tu crkvu kao bliže i važnije naselje uz, središte gospoštije, Božjakovinu. Ime se ovoga sela običavalo u dokumentima zapisivati kao "Sveti Brcko u Božjakovini" ili "Sveti Brcko iznad Božjakovine". Ime Brckovljan ili Brckovljani upotrebljava se općenito tek u XIX stoljeću. Crkva u Brckovljanima vjerovatno je građena u XIII. stoljeću, oštećena je za turskih ratova u XVI., popravljena u XVII., a proširena izgradnjom dviju kapela ili poprečnih lađa u XVII. i XVIII. stoljeću.
Župa kao crkvena ustanova ili organizacija djeluje od XV. stoljeća do 1665. godine s prekidima zbog turskih ratova i nestašice svećenika, a od 1665. do danas bez zastoja (kontinuirano).
U doba feudalizma (do 1848. godine) nalazi se u Brckovljanima sučija, ovisna o gospoštijskom sudu u Božjakovini. Zbog sajmova kod crkve selo se zove Varoš.
Poslije ukinuća feudalizma ostaje i dalje u Brckovljanima sučija ovisna o bilježništvu u ovom selu, o kotarskom sudu u Dugom Selu i županiji u Zagrebu.
1870. godine ukida se ovdašnje bilježništvo i njegovo područje pripaja novoosnovanoj općini u Dugom Selu.
Od 1892. godine do kraja Drugog svjetskog rata postoji općinsko poglavarstvo u Brckovljanima.
1847. godine osnovana je ovdje privatna, a 1848. javna škola, koja 1891. postaje dvorazredna, što znaći, da ima dva učitelja. Godine 1857. polazi ovu školu 63 djece, i to, 48 dječaka i 15 djevojčica.
Broj stanovnika:
g. 1802. 111
g. 1842. 165
g. 1893. 239
g. 1931. 319
g. 1971. 309.
Broj kuća:
g. 1857. 26
g. 1880. 34
g. 1931. 75
g. 1971. 96.
STANOVNICI STAROSJEDIOCI
Popis obitelji iz 1691. godine:
Bačić
Bencak
Bolkovec ili Farkaševac
Funtek
Haladin ili Zemljak
Ivanko
Jakopović ili Napolica
Kovačić
Kucetić
Lukšić
Martini
Matić
Miholci
Mikčina
Pupusi
Suec
Šafran
ŠpoIjar
Trubelia
Tutorić
Ove su obitelji osim Lukšića, izumrle do sredine XVIII stoljeća.
Popis obitelji iz g. 1779:
Brozić,
Cancelari,
Cunić,
Krizmanić,
Lukšić,
Muretić
Prve su 4 obitelji brzo izumrle, a Lukšić i Muretić žive ovdje 1948.
Popis obitelji koje su u XIX stolj. živjele ovdje:
Babić 1834.
Bajsić 1880.
BaIaško 1880.
Blaha 1855.
BIažurec 1879.
Božić 1860.
Čmelić 1878.
Čuma iz Moravske 1890.
Dvoršek 1895.
Kalečak 1844.
Kinder 1857.
Kipsan 1838.
Kotarski 1872.
Kovačić 1859.
Krznarić 1872.
Lisec 1841.
Maretić1883.
Novak 1841.
Novosel 1853.
Paj 1882.
Petrjanoš 1850.
Remenar 1880.
Rogač 1837.
Smok 1825.
Srdinić 1840.
Srpak 1854.
Tedeško 1857.
Tomek 1855.
Trajber 1860.
Veselin 1880.
Vodopija 1839.
Vunderl 1826.
Župa kao crkvena ustanova ili organizacija djeluje od XV. stoljeća do 1665. godine s prekidima zbog turskih ratova i nestašice svećenika, a od 1665. do danas bez zastoja (kontinuirano).
U doba feudalizma (do 1848. godine) nalazi se u Brckovljanima sučija, ovisna o gospoštijskom sudu u Božjakovini. Zbog sajmova kod crkve selo se zove Varoš.
Poslije ukinuća feudalizma ostaje i dalje u Brckovljanima sučija ovisna o bilježništvu u ovom selu, o kotarskom sudu u Dugom Selu i županiji u Zagrebu.
1870. godine ukida se ovdašnje bilježništvo i njegovo područje pripaja novoosnovanoj općini u Dugom Selu.
Od 1892. godine do kraja Drugog svjetskog rata postoji općinsko poglavarstvo u Brckovljanima.
1847. godine osnovana je ovdje privatna, a 1848. javna škola, koja 1891. postaje dvorazredna, što znaći, da ima dva učitelja. Godine 1857. polazi ovu školu 63 djece, i to, 48 dječaka i 15 djevojčica.
Broj stanovnika:
g. 1802. 111
g. 1842. 165
g. 1893. 239
g. 1931. 319
g. 1971. 309.
Broj kuća:
g. 1857. 26
g. 1880. 34
g. 1931. 75
g. 1971. 96.
STANOVNICI STAROSJEDIOCI
Popis obitelji iz 1691. godine:
Bačić
Bencak
Bolkovec ili Farkaševac
Funtek
Haladin ili Zemljak
Ivanko
Jakopović ili Napolica
Kovačić
Kucetić
Lukšić
Martini
Matić
Miholci
Mikčina
Pupusi
Suec
Šafran
ŠpoIjar
Trubelia
Tutorić
Ove su obitelji osim Lukšića, izumrle do sredine XVIII stoljeća.
Popis obitelji iz g. 1779:
Brozić,
Cancelari,
Cunić,
Krizmanić,
Lukšić,
Muretić
Prve su 4 obitelji brzo izumrle, a Lukšić i Muretić žive ovdje 1948.
Popis obitelji koje su u XIX stolj. živjele ovdje:
Babić 1834.
Bajsić 1880.
BaIaško 1880.
Blaha 1855.
BIažurec 1879.
Božić 1860.
Čmelić 1878.
Čuma iz Moravske 1890.
Dvoršek 1895.
Kalečak 1844.
Kinder 1857.
Kipsan 1838.
Kotarski 1872.
Kovačić 1859.
Krznarić 1872.
Lisec 1841.
Maretić1883.
Novak 1841.
Novosel 1853.
Paj 1882.
Petrjanoš 1850.
Remenar 1880.
Rogač 1837.
Smok 1825.
Srdinić 1840.
Srpak 1854.
Tedeško 1857.
Tomek 1855.
Trajber 1860.
Veselin 1880.
Vodopija 1839.
Vunderl 1826.
BANJE SELO
Ovo se naselje sastoji od više zaselaka, pa se zato u starijim dokumentima zapisuje kao Banja Sela, dakle više sela, a danas se po odredbi državnih vlasti zove Banje Selo, dakle jednina. Ime možda dolazi od nekoga bana koji je nekada bio ovdje feudalni gospodar.
Banje Selo se 1382. godine spominje kao feudalni posjed, 1424. zapisano je u dokumentu kao Banfeulde, a 1428. kao Banfelde ili Prestanšćina (Prestanschyna). Mještanin, špan (villicus) Stjepan de Banyazella 1431. godine sudjeluje kao prisežnik kod suda u Zagrebu, a 1429., mještanin Petar Stjepanov de Bancfalva župnik je Sv. Martina (Prozorje?).
Prema tome, u kasnom srednjem vijeku ovo se naselje zove i Banje Selo i Bansko Polje.
Feudalni gospodari ovoga sela-posjeda bili su na početku XVI. stoljeća Ivan i Đuro Bradach de Lodomercz, ali im je 1541. godine kralj Ferdinand, zbog nevjere, oduzeo taj posjed i poklonio ga Zrinskima (Ivanu i Nikoli de Zrynio). Obitelj Bradač kasnije se pokorila vladaru, pa joj je posjed vraćen. Sofija Kerečenji, udova Stjepana Bradača ovdje je vIasnica 1598. godine.
Grofovi Niczky biIi su u XVIII. i XIX. stoljeću feudalni gospodari ovoga sela. Stjepan Niczky bio je 1777. veliki župan Križevačke županije. Grofovstvo im je dodijeljeno 1765.godine. (Levéltári Közlemények, V, 139, 150 (Budimpešta). — Lukcsics Paulus, Diplomata pontificum s. XV (Budimpešta), I, br. 1105. — Monumenta historica (Zagreb) VI, 144. — Vjesnik Zemaljskog arkiva (Zagreb), VII, 260; Xl, 18. - Adamček-Kampuš, Popisi, 387. - Bojničić Ivan, Der Adel von Kroatien und Slavonien (Nürnberg 1899).)
Banje Selo oduvijek je gravitiralo prema zapadu, pa zato 1857. godine pripada kotaru Sveti Ivan Zelina, 1880. općini Moravče-Belovar, a danas općini Sveti Ivan Zelina. Do 1802. godine nalazi se u župi Prozorje, a kasnije i sve do danas u župi Brckovljani gdje je i škola za djecu iz Banjeg Sela. Danas djeca idu u školu u Donju Zelinu. Banje Selo udaljeno je od crkve u Brckovljanima 4,2 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 129
g. 1842. 173
g. 1893. 252
g. 1931. 268
g. 1971. 142.
Broj kuća:
g. 1857. 15
g. 1880. 30
g. 1971. 53.
Stanovnici starosjedioci:
Balaško 1834.
Berbović ili Smok 1695.
Bertek 1695.
Budek 1695.
Černić 1695-1736.
Čvorec 1736.
Đurak 1598.
Ferenček 1837.
Hupić 1736.
Jalžabetić 1695.
Kalađurić 1598.
Ključarić 1598-1695.
Levačić 1695.
Pajur 1842.
Perić 1598-1736.
Ražnjić 1598.
Posavec 1598.
Sadaj 1695.
Smeršek 1695.
Šimunec 1695.
Tomić 1736.
Torček 1695.
Banje Selo se 1382. godine spominje kao feudalni posjed, 1424. zapisano je u dokumentu kao Banfeulde, a 1428. kao Banfelde ili Prestanšćina (Prestanschyna). Mještanin, špan (villicus) Stjepan de Banyazella 1431. godine sudjeluje kao prisežnik kod suda u Zagrebu, a 1429., mještanin Petar Stjepanov de Bancfalva župnik je Sv. Martina (Prozorje?).
Prema tome, u kasnom srednjem vijeku ovo se naselje zove i Banje Selo i Bansko Polje.
Feudalni gospodari ovoga sela-posjeda bili su na početku XVI. stoljeća Ivan i Đuro Bradach de Lodomercz, ali im je 1541. godine kralj Ferdinand, zbog nevjere, oduzeo taj posjed i poklonio ga Zrinskima (Ivanu i Nikoli de Zrynio). Obitelj Bradač kasnije se pokorila vladaru, pa joj je posjed vraćen. Sofija Kerečenji, udova Stjepana Bradača ovdje je vIasnica 1598. godine.
Grofovi Niczky biIi su u XVIII. i XIX. stoljeću feudalni gospodari ovoga sela. Stjepan Niczky bio je 1777. veliki župan Križevačke županije. Grofovstvo im je dodijeljeno 1765.godine. (Levéltári Közlemények, V, 139, 150 (Budimpešta). — Lukcsics Paulus, Diplomata pontificum s. XV (Budimpešta), I, br. 1105. — Monumenta historica (Zagreb) VI, 144. — Vjesnik Zemaljskog arkiva (Zagreb), VII, 260; Xl, 18. - Adamček-Kampuš, Popisi, 387. - Bojničić Ivan, Der Adel von Kroatien und Slavonien (Nürnberg 1899).)
Banje Selo oduvijek je gravitiralo prema zapadu, pa zato 1857. godine pripada kotaru Sveti Ivan Zelina, 1880. općini Moravče-Belovar, a danas općini Sveti Ivan Zelina. Do 1802. godine nalazi se u župi Prozorje, a kasnije i sve do danas u župi Brckovljani gdje je i škola za djecu iz Banjeg Sela. Danas djeca idu u školu u Donju Zelinu. Banje Selo udaljeno je od crkve u Brckovljanima 4,2 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 129
g. 1842. 173
g. 1893. 252
g. 1931. 268
g. 1971. 142.
Broj kuća:
g. 1857. 15
g. 1880. 30
g. 1971. 53.
Stanovnici starosjedioci:
Balaško 1834.
Berbović ili Smok 1695.
Bertek 1695.
Budek 1695.
Černić 1695-1736.
Čvorec 1736.
Đurak 1598.
Ferenček 1837.
Hupić 1736.
Jalžabetić 1695.
Kalađurić 1598.
Ključarić 1598-1695.
Levačić 1695.
Pajur 1842.
Perić 1598-1736.
Ražnjić 1598.
Posavec 1598.
Sadaj 1695.
Smeršek 1695.
Šimunec 1695.
Tomić 1736.
Torček 1695.
BOŽJAKOVINA
Na raznim se mjestima događa da upravna (službena) vlast neko naselje zove jednim imenom, a narod drugim, i da to drugo ime konačno prevladava.
Ono što stariji dokumenti zovu Bosyako 1528. godine prvi puta je službeno zapisano Bosyakowyna, dakle, narodnim govorom, Božjakovina.
To ime obuhvaća u prvome redu utvrđeni plemićki dvorac ili sjedište feudalne gospoštije, a zatim i naselje pokraj njega. Naselje se tijekom vremena povećavalo i smanjivalo. Njegovi stanovnici, feudalni podložnici, posjedovali su urbarsko zemljište koje je vlastelin želio pridružiti svom alodijalnom zemljištu iako se to protivilo propisima urbara. Ipak je vlastelinu uspjelo preseliti neke obitelji iz sela Božjakovine u bliža okolišna sela koja su pripadala božjakovinskoj gospoštiji.
Rijeka je Zelina protjecala kroz selo Božjakovinu i trebala je biti granica izmedu dviju župa: Božjakovine i Prozorja. To je razlog što je jugozapadni dio sela pripadao župskoj crkvi sv. Martina u Prozorju, udaljenoj jedan sat, a sjevero-istočni dio sela imao je župnu crkvu sv. Brcka, udaljenu oko pola sata hoda.
1802. godine Božjakovina ima 128 stanovnika i cijela pripada župi sv. Brcka. 1808. godine selo je podijeljeno: 128 stanovnika nalazi se u župi sv. Brcka, a 24 stanovnika u župi sv. Martina. Župa sv. Brcka ima u svojoj Božjakovini 1824. 61, 1842. 63, a 1857. 23 stanovnika. Godine 1857. većina stanovnika Božjakovine pripada župi u Prozorju, a od 1880. godine cijelo je selo u župi sv. Martina. Prema popisu stanovnika od 1931. godine u Božjakovini stanuju jedino radnici i službenici zaposleni na ovdašnjem banovinskom dobru.
Stanovnici starosjedioci:
Vidašić 1582-1588
Berkas 1691
Kreić 1736
Matić 1736
Mlinarec 1736
Rogač 1736
Sabolić 1736
Skoblan 1724
Srdinić 1736
Bajsić 1736
Benčak 1736
Funtek 1736
Gabovec 1736
Karasić 1736
Kiselman 1736
Kucetić 1736
Mišić 1736
Selec 1736
Vincek 1736
Vukšić 1736
Ono što stariji dokumenti zovu Bosyako 1528. godine prvi puta je službeno zapisano Bosyakowyna, dakle, narodnim govorom, Božjakovina.
To ime obuhvaća u prvome redu utvrđeni plemićki dvorac ili sjedište feudalne gospoštije, a zatim i naselje pokraj njega. Naselje se tijekom vremena povećavalo i smanjivalo. Njegovi stanovnici, feudalni podložnici, posjedovali su urbarsko zemljište koje je vlastelin želio pridružiti svom alodijalnom zemljištu iako se to protivilo propisima urbara. Ipak je vlastelinu uspjelo preseliti neke obitelji iz sela Božjakovine u bliža okolišna sela koja su pripadala božjakovinskoj gospoštiji.
Rijeka je Zelina protjecala kroz selo Božjakovinu i trebala je biti granica izmedu dviju župa: Božjakovine i Prozorja. To je razlog što je jugozapadni dio sela pripadao župskoj crkvi sv. Martina u Prozorju, udaljenoj jedan sat, a sjevero-istočni dio sela imao je župnu crkvu sv. Brcka, udaljenu oko pola sata hoda.
1802. godine Božjakovina ima 128 stanovnika i cijela pripada župi sv. Brcka. 1808. godine selo je podijeljeno: 128 stanovnika nalazi se u župi sv. Brcka, a 24 stanovnika u župi sv. Martina. Župa sv. Brcka ima u svojoj Božjakovini 1824. 61, 1842. 63, a 1857. 23 stanovnika. Godine 1857. većina stanovnika Božjakovine pripada župi u Prozorju, a od 1880. godine cijelo je selo u župi sv. Martina. Prema popisu stanovnika od 1931. godine u Božjakovini stanuju jedino radnici i službenici zaposleni na ovdašnjem banovinskom dobru.
Stanovnici starosjedioci:
Vidašić 1582-1588
Berkas 1691
Kreić 1736
Matić 1736
Mlinarec 1736
Rogač 1736
Sabolić 1736
Skoblan 1724
Srdinić 1736
Bajsić 1736
Benčak 1736
Funtek 1736
Gabovec 1736
Karasić 1736
Kiselman 1736
Kucetić 1736
Mišić 1736
Selec 1736
Vincek 1736
Vukšić 1736
GORNJA GREDA
Gornja Greda je posjed koji pripadao gospoštiji Božjakovini (1670. Zrinskima, 1802. Draškovićima).
Najstariji poznati popis stanovnika ovoga sela potječe iz g. 1691.
Selo je od župne crkve u Brckovljanima udaljeno 4, 4 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 94
g. 1842. 60
g. 1893. 143
g. 1931. 123
g. 1971. 272.
Broj kuća:
g. 1857. 5
g. 1880. 15
g. 1931. 34
g. 1971. 75.
Stanovnici starosjedioci:
Frulja 1691.
Gembec 1736.
Hergonia ili Kusetić 1691.
Lovrišec 1803.
Skobljanec 1691.
Vurečić 1736.
Najstariji poznati popis stanovnika ovoga sela potječe iz g. 1691.
Selo je od župne crkve u Brckovljanima udaljeno 4, 4 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 94
g. 1842. 60
g. 1893. 143
g. 1931. 123
g. 1971. 272.
Broj kuća:
g. 1857. 5
g. 1880. 15
g. 1931. 34
g. 1971. 75.
Stanovnici starosjedioci:
Frulja 1691.
Gembec 1736.
Hergonia ili Kusetić 1691.
Lovrišec 1803.
Skobljanec 1691.
Vurečić 1736.
GORNJE DVORIŠĆE
Samo ime naselja dokazuje da se nalazilo u blizini gospoštijskog dvora ili grada. Gornje Dvorišće Ieži na Iijevoj ili sjevernoj strani rijeke Zeline, a Donje Dvorišće na desnoj ili južnoj strani iste rijeke.
Jedno i drugo Dvorišće pripada 1670. gospoštiji Božjakovini i obitelji Zrinskih, a 1802. vlasnik je Gornjeg Dvorišća Đuro Drašković.
Medutim, gospodari Božjakovine davali su na korištenje jedan i drugi posjed raznim svojim vazalima ili slobodnjacima. Do 1573. uživao je posjed Gornje Dvorišće Nikola Borothwa, kao i neke zemlje kod Vrbovca, a 1573. dolazi ovamo kao slobodnjak Lovro Rodynoych i preuzima jedan dim zemIjišta. On ovdje boravi i 1588. Godine 1743. mali je posjednik u Gornjem Dvorišću Franjo plemeniti Praszkach, koji gradi kapelu B. D. Marije u Brckovljanima; 1879. vlastelin u Gornjem Dvorišću obitelj Blaha obnavlja rečenu kapelu i u njoj uređuje za sebe grobnicu. (Adamček-Kampuš, Popisi, 286, 341 — Župska spomenica Brckovljani)
Gornje Dvorišće pripada 1880. katastarskoj ili poreznoj općini Brckovljani, a kasnije i ovdašnjoj upravnoj općini. Medutim, 1931. nalazi se u upravnoj općini Dugo Selo.
Državno dobro Božjakovina u vremenu između dva rata osnovalo je i vodilo na bivšem marofu ili majuru Dvorišću Gospodarsku školu za seoske domaćice.
Gornje Dvorišće udaljeno je od crkve u Brckovljanima 2 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 53
g. 1842. 63
g. 1893. 70
g. 1931. 76
g. 1971. 128.
Broj kuća:
g. 1857. 6
g. 1880. 15
g. 1931. 18
g. 1971. 37.
Stanovnici starosjedioci:
Funtek 1691.
Galovec 1833.
Grubić-Ljubaj 1842-1883.
Kovačić 1691-1779.
Krpanić 1736.
Praskač 1736.
Radovec 1691
Sugović 1691-1736.
Jedno i drugo Dvorišće pripada 1670. gospoštiji Božjakovini i obitelji Zrinskih, a 1802. vlasnik je Gornjeg Dvorišća Đuro Drašković.
Medutim, gospodari Božjakovine davali su na korištenje jedan i drugi posjed raznim svojim vazalima ili slobodnjacima. Do 1573. uživao je posjed Gornje Dvorišće Nikola Borothwa, kao i neke zemlje kod Vrbovca, a 1573. dolazi ovamo kao slobodnjak Lovro Rodynoych i preuzima jedan dim zemIjišta. On ovdje boravi i 1588. Godine 1743. mali je posjednik u Gornjem Dvorišću Franjo plemeniti Praszkach, koji gradi kapelu B. D. Marije u Brckovljanima; 1879. vlastelin u Gornjem Dvorišću obitelj Blaha obnavlja rečenu kapelu i u njoj uređuje za sebe grobnicu. (Adamček-Kampuš, Popisi, 286, 341 — Župska spomenica Brckovljani)
Gornje Dvorišće pripada 1880. katastarskoj ili poreznoj općini Brckovljani, a kasnije i ovdašnjoj upravnoj općini. Medutim, 1931. nalazi se u upravnoj općini Dugo Selo.
Državno dobro Božjakovina u vremenu između dva rata osnovalo je i vodilo na bivšem marofu ili majuru Dvorišću Gospodarsku školu za seoske domaćice.
Gornje Dvorišće udaljeno je od crkve u Brckovljanima 2 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 53
g. 1842. 63
g. 1893. 70
g. 1931. 76
g. 1971. 128.
Broj kuća:
g. 1857. 6
g. 1880. 15
g. 1931. 18
g. 1971. 37.
Stanovnici starosjedioci:
Funtek 1691.
Galovec 1833.
Grubić-Ljubaj 1842-1883.
Kovačić 1691-1779.
Krpanić 1736.
Praskač 1736.
Radovec 1691
Sugović 1691-1736.
GRAČEC
Ime sela Gračec dolazi od grada-tvrđe Božjakovine koji se nalazio u blizini. Spominje se u popisu Zrinskih posjeda 1670. (Rudolf Horvat, Zapljena Zrinskih imanja, Hrvatsko kolo, IV, 1908, str. 194-197.)
1802. godine selo pripada Đuri Draškoviću kao vlasniku gospoštije Božjakovina.
U upravno-političkom pogledu ovo selo pripada katastarskoj ili poreznoj općini Brckovljani. Od crkve u Brckovljanima udaljeno je 1,1 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 178
g. 1842. 172
g. 1893. 287
g. 1931. 227
g. 1971. 403
Broj kuća:
g. 1857. 16
g. 1880. 31
g. 1931. 52
g. 1971. 121
Stanovnici starosjedioci:
Barić 1691.
Baršić 1736.
Batiževec 1837.
Bencak 1691.
Dokuš 1691.
Đurinec 1880.
Farkašec 1736.
Ferinovec 1827.
Gruica 1691,
Gruičinec 1734.
Ivan 1691.
Ivin 1779.
Klasan 1736.
Lepan 1736.
Lukšić 1779.
Matić 1691-1779.
Mišić 1736-1779.
Novačić 1691.
Periček 1880.
Petković plemić 1736.
Sekovanić 1880.
Selec 1691-1903.
ŠIadarec 1736.
Šodec 1838.
Štefica (Stezica) 1691-1779.
Švedi 1826.
1802. godine selo pripada Đuri Draškoviću kao vlasniku gospoštije Božjakovina.
U upravno-političkom pogledu ovo selo pripada katastarskoj ili poreznoj općini Brckovljani. Od crkve u Brckovljanima udaljeno je 1,1 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 178
g. 1842. 172
g. 1893. 287
g. 1931. 227
g. 1971. 403
Broj kuća:
g. 1857. 16
g. 1880. 31
g. 1931. 52
g. 1971. 121
Stanovnici starosjedioci:
Barić 1691.
Baršić 1736.
Batiževec 1837.
Bencak 1691.
Dokuš 1691.
Đurinec 1880.
Farkašec 1736.
Ferinovec 1827.
Gruica 1691,
Gruičinec 1734.
Ivan 1691.
Ivin 1779.
Klasan 1736.
Lepan 1736.
Lukšić 1779.
Matić 1691-1779.
Mišić 1736-1779.
Novačić 1691.
Periček 1880.
Petković plemić 1736.
Sekovanić 1880.
Selec 1691-1903.
ŠIadarec 1736.
Šodec 1838.
Štefica (Stezica) 1691-1779.
Švedi 1826.
HREBINEC
Najstariji sačuvani dokument u kojem se spominje Hrebinec (Hrebyncz) potječe iz 1570 godine. Ovdje se tada nalazio posjed Đure Bekoycha . 1598. godine ovo se naselje zapisuje kao Hrebynczy i pripada gospoštiji Božjakovini odnosno Đuri Zrinskome. Njegov se ovdašnji kmet zove Matija Krvarić. Iste godine u drugom dokumentu nabrajaju se ostali kmetovi: Blaž, Luka i Toma Kovač te Grgur Frulja. 1598. spominje se posebno i selo Meglinec ili Meglinci sa dva svoja kmeta Andrijom Bajsićem i Mihaelom Kupezićem. Kao selo za sebe nalazi ga i kanonski vizitator 1691. (Adamček-Kampuš, Popisi, 397, 476.)
U XVIII stolj. ovo se selo spaja sa selom Hrebinec.
Kod organiziranja političke uprave 1880. katastarska ili poreska općina Hrebinec obuhvaća sela: Hrebinec, Stančić i Štakorovec.
Hrebinec je 3 km udaljen od župne crkve u Brckovljanima.
Broj stanovnika:
g. 1802. 191
g. 1842. 209
g. 1893. 278
g. 1931. 407
g. 1971. 281.
Broj kuća:
g. 1857. 12
g. 1880. 35
g. 1931. 100
g. 1971. 83
Stanovnici starosjedioci:
BaIija 1691.
Blagušan 1691-1736.
Budor 1736-1880.
Cesar (ili Funtek) 1779.
Dokuš 1736-1880.
Frwlya 1598.
Funtek 1691.
Kowach 1598.
Krvarić 1598.
Kupešić 1736.
Pečnjak 1779.
Peršun ili Čiger 1691.
Rustanbeg 1691.
Staglan 1691.
Trčak 1691-1736.
U XVIII stolj. ovo se selo spaja sa selom Hrebinec.
Kod organiziranja političke uprave 1880. katastarska ili poreska općina Hrebinec obuhvaća sela: Hrebinec, Stančić i Štakorovec.
Hrebinec je 3 km udaljen od župne crkve u Brckovljanima.
Broj stanovnika:
g. 1802. 191
g. 1842. 209
g. 1893. 278
g. 1931. 407
g. 1971. 281.
Broj kuća:
g. 1857. 12
g. 1880. 35
g. 1931. 100
g. 1971. 83
Stanovnici starosjedioci:
BaIija 1691.
Blagušan 1691-1736.
Budor 1736-1880.
Cesar (ili Funtek) 1779.
Dokuš 1736-1880.
Frwlya 1598.
Funtek 1691.
Kowach 1598.
Krvarić 1598.
Kupešić 1736.
Pečnjak 1779.
Peršun ili Čiger 1691.
Rustanbeg 1691.
Staglan 1691.
Trčak 1691-1736.
KUSANOVEC
Selo Kusanovec (Kusinov, Kusinovci) spominje se 1541. kao feudalni posjed koji pripada gospoštiji Rakovec. Poslije spajanja rakovečke i vrbovečke gospoštije u jednu gospoštiju tijekom XVI. stoljeća Kusanovec ostaje u toj gospoštiji do ukinuća feudalizma 1848. Zato se ovo selo u prošIom i na početku ovoga stoljeća nalazi u kotaru i općini Vrbovec, u katastarskoj općini Lonjica. U novije vrijeme pripojeno je općini Dugo Selo. (Emilij Laszowski, Iz prošlosti Vrbovca, Zagreb 1931, str. 23. )
Selo je udaljeno od župne crkve 6,3 km.
Broj stanovnika:
g. 1824. 110
g. 1842. 141
g. 1893. 197
g. 1931. 145
g. 1971. 78
Broj kuća:
g. 1857. 6
g. 1880. 21
g. 1971. 22.
Stanovnici starosjedioci:
Benčec (Benac) 1691.
Đuran 1691—1779.
Ivanko 1691.
Jadanec 1805.
Kruh 1736.
Pavleković ili Droptinjak 1691.
Selec 1691.
Tomašić 1736.
Selo je udaljeno od župne crkve 6,3 km.
Broj stanovnika:
g. 1824. 110
g. 1842. 141
g. 1893. 197
g. 1931. 145
g. 1971. 78
Broj kuća:
g. 1857. 6
g. 1880. 21
g. 1971. 22.
Stanovnici starosjedioci:
Benčec (Benac) 1691.
Đuran 1691—1779.
Ivanko 1691.
Jadanec 1805.
Kruh 1736.
Pavleković ili Droptinjak 1691.
Selec 1691.
Tomašić 1736.
LONJICA
Ime sela Lonjice (u starijim se dokumentima zove Lojnica) dolazi od imena rijeke Lonje ili Lojne. Ta je rijeka dala ime također selu Lonji na utoku te rijeke u Savu. Na sličan su način dobila po rijekama imena i druga razna naselja u Hrvatskoj: Odra kod Velike Gorice i Odra kod Siska, Ilova, Glina, Bednja, Orljavac i Orljavica kod Požege, Karaševo kod Valpova, Vukovar itd. Što znači riječ Lonja? Kao što je vjerojatno da ime Kupa dolazi od Iatinske riječi "cuIpa" (krivnja), tako je vjerojatno da i ime Lonja dolazi od Iatinske riječi "Ionga" tj. dugačka. Rijeka se Lonja spominje ovdje već 1261., a naselje Lonjica pod imenom "ZIonyn" 1374. godine.
Selo sa današnjim nazivom Lonjica zapisano je u sačuvanorn dokumentu iz 1517. godine. Tada je feudalni vlasnik ovoga sela-posjeda Katica Pučić. Ona je taj posjed baštinila od oca Stjepanu koji ga je dobio od rakovečkoga vlastelina hercega lvana Korvina.
Pučići su valjda bili slobodnjaci, ovisni o vlastelinu, jer je 1541. godine Lonjica dio rakovečke i vrbovečke gospoštije i tako ostaje dalje sve do ukinuća kmetstva 1848.
Zbog svoga prirodnoga poIožaja sjeverno od rijeke Lonje selo Lonjica pripada tijekom stoljeća Križevačkoj županiji i kotarskom sudu u Vrbovcu, a danas općini Vrbovec.
Kako se crkvena uprava ne ravna uvijek po političkoj upravi, Lonjica se nalazi u župi Brckovljani. Od župne je crkve udaIjena 3,7 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 481
g. 1820. 446
g. 1831. 520
g. 1843. 504
g. 1864. 609
g. 1880. 686
g. 1893. 776
g. 1931. 911
g. 1948. 910
g. 1971. 901
Broj kuća:
g. 1857. 31
g. 1880. 122
g. 1971. 229.
Stanovnici starosjedioci:
Altabas 1691.
Antolković 1818.
Bencarić 1873.
Bertinovec 1827.
BIažutić 1813.
Branjušić 1832.
Cukor 1819.
Čokor 1821.
Dereč 1695.
Drčkaj 1691.
Đuretec 1691
Francuz 1880.
Funtek mlinar 1874.
Gašić 1691-1695
Geceg 1848.
Gecek 1880.
Habijanec 1736.
Horvat 1736-1779.
Horvatić 1695.
Horvatinović 1691.
Ivančec 1821.
Ivoš 1691.
Jagatić 1736.
Kovač ili Holadin 1691.
Kovačić 1691.
KraIj 1691.
Levačić 1695.
Mađer 1695.
Martinec 1691.
Poheljec (Puhelec) 1695.
Poturiček 1691.
Prigorec 1691-1695.
Rihel 1691-1880.
Severec 1820.
Solarić 1691.
Šantak 1691.
ŠpoIjarić 1691-1922. Nasljednik Fintić.
Selo sa današnjim nazivom Lonjica zapisano je u sačuvanorn dokumentu iz 1517. godine. Tada je feudalni vlasnik ovoga sela-posjeda Katica Pučić. Ona je taj posjed baštinila od oca Stjepanu koji ga je dobio od rakovečkoga vlastelina hercega lvana Korvina.
Pučići su valjda bili slobodnjaci, ovisni o vlastelinu, jer je 1541. godine Lonjica dio rakovečke i vrbovečke gospoštije i tako ostaje dalje sve do ukinuća kmetstva 1848.
Zbog svoga prirodnoga poIožaja sjeverno od rijeke Lonje selo Lonjica pripada tijekom stoljeća Križevačkoj županiji i kotarskom sudu u Vrbovcu, a danas općini Vrbovec.
Kako se crkvena uprava ne ravna uvijek po političkoj upravi, Lonjica se nalazi u župi Brckovljani. Od župne je crkve udaIjena 3,7 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 481
g. 1820. 446
g. 1831. 520
g. 1843. 504
g. 1864. 609
g. 1880. 686
g. 1893. 776
g. 1931. 911
g. 1948. 910
g. 1971. 901
Broj kuća:
g. 1857. 31
g. 1880. 122
g. 1971. 229.
Stanovnici starosjedioci:
Altabas 1691.
Antolković 1818.
Bencarić 1873.
Bertinovec 1827.
BIažutić 1813.
Branjušić 1832.
Cukor 1819.
Čokor 1821.
Dereč 1695.
Drčkaj 1691.
Đuretec 1691
Francuz 1880.
Funtek mlinar 1874.
Gašić 1691-1695
Geceg 1848.
Gecek 1880.
Habijanec 1736.
Horvat 1736-1779.
Horvatić 1695.
Horvatinović 1691.
Ivančec 1821.
Ivoš 1691.
Jagatić 1736.
Kovač ili Holadin 1691.
Kovačić 1691.
KraIj 1691.
Levačić 1695.
Mađer 1695.
Martinec 1691.
Poheljec (Puhelec) 1695.
Poturiček 1691.
Prigorec 1691-1695.
Rihel 1691-1880.
Severec 1820.
Solarić 1691.
Šantak 1691.
ŠpoIjarić 1691-1922. Nasljednik Fintić.
MAJKOVEC
Feudalni su gospodari posjeda u Majkovcu (i Sv. Heleni) bili:
1567. Gašpar Mikulić ,
1598. Ivan Mikulić de Podlapac,
1600. Đuro Mikulić de Podlapac ,
1802. Ivan kapetan Adamović. (Adamček—Kampuš, Popisi, 208, 249, 398, 570.)
Majkovec pripada 1857. godine sučiji Paukovec, a 1880. katastarskoj općini Sveta Helena, odnosno kotaru i općini Sveti Ivan Zelina.
Selo je 5,3 km udaljeno od župne crkve u Brckovljanima.
Broj stanovnika:
g. 1802. 101
g. 1842. 122
g. 1893. 176
g. 1931. 229
g. 1971. 223
Broj kuća:
g. 1857. 11
g. 1880. 25
g. 1971. 60
Stanovnici starosjedioci:
Adamović plemić 1802.
Balok 1691.
Bandia 1691.
Barković 1860.
Batoršćak 1691.
Bednjanec 1830.
Biljuga 1779.
Botinec 1691.
Čukman 1779.
Damjanić 1779.
Đuras 1691.
Galičić (Galenčić) 1598.
Hajduk 1598.
Hormuk (Hurmak) 1598-1691.
Horvat I) 1691-1736, II) 1861. kolar.
Jančić 1598.
Jendečić 1691-1736.
Kos 1598.
Kramarić 1598.
Martinčić 1598.
Miketić 1838.
Mužinić 1598-1691.
Panković 1779.
Rozulić slobodnjak 1598.
Sajić plemić 1598-1736.
Simolić 1691.
Slavinić 1779.
Smolčić 1598.
Spis 1598.
ŠpoIjarec (Špoljar) 1691.
Trebeš 1691.
Vuk 1598.
1567. Gašpar Mikulić ,
1598. Ivan Mikulić de Podlapac,
1600. Đuro Mikulić de Podlapac ,
1802. Ivan kapetan Adamović. (Adamček—Kampuš, Popisi, 208, 249, 398, 570.)
Majkovec pripada 1857. godine sučiji Paukovec, a 1880. katastarskoj općini Sveta Helena, odnosno kotaru i općini Sveti Ivan Zelina.
Selo je 5,3 km udaljeno od župne crkve u Brckovljanima.
Broj stanovnika:
g. 1802. 101
g. 1842. 122
g. 1893. 176
g. 1931. 229
g. 1971. 223
Broj kuća:
g. 1857. 11
g. 1880. 25
g. 1971. 60
Stanovnici starosjedioci:
Adamović plemić 1802.
Balok 1691.
Bandia 1691.
Barković 1860.
Batoršćak 1691.
Bednjanec 1830.
Biljuga 1779.
Botinec 1691.
Čukman 1779.
Damjanić 1779.
Đuras 1691.
Galičić (Galenčić) 1598.
Hajduk 1598.
Hormuk (Hurmak) 1598-1691.
Horvat I) 1691-1736, II) 1861. kolar.
Jančić 1598.
Jendečić 1691-1736.
Kos 1598.
Kramarić 1598.
Martinčić 1598.
Miketić 1838.
Mužinić 1598-1691.
Panković 1779.
Rozulić slobodnjak 1598.
Sajić plemić 1598-1736.
Simolić 1691.
Slavinić 1779.
Smolčić 1598.
Spis 1598.
ŠpoIjarec (Špoljar) 1691.
Trebeš 1691.
Vuk 1598.
PRIKRAJ
Selo Prikraj spominje se 1670. kao posjed gospoštije Božjakovine i obitelji Zrinski.
1802. godine selo pripada obitelji Drašković i tako ostaje do ukinuća feudalizma.
Od župne crkve u Brckovljanima, udaljeno je 1,3 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 74
g. 1842. 148
g. 1893. 224
g. 1931. 262
g. 1971. 283
Broj kuća:
g. 1857. 11
g. 1880. 25
g. 1931. 56
g. 1971. 90
Stanovnci starosjedioci:
Adanec 1804.
Bencak 1691.
Čaček 1691.
Dumić 1691.
Funtek plemić 1672.
Horvat 1691.
Kokot 1691.
Kruhin 1691.
Krznarić 1691-1909.
Laten 1736.
Matoic 1779.
1802. godine selo pripada obitelji Drašković i tako ostaje do ukinuća feudalizma.
Od župne crkve u Brckovljanima, udaljeno je 1,3 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 74
g. 1842. 148
g. 1893. 224
g. 1931. 262
g. 1971. 283
Broj kuća:
g. 1857. 11
g. 1880. 25
g. 1931. 56
g. 1971. 90
Stanovnci starosjedioci:
Adanec 1804.
Bencak 1691.
Čaček 1691.
Dumić 1691.
Funtek plemić 1672.
Horvat 1691.
Kokot 1691.
Kruhin 1691.
Krznarić 1691-1909.
Laten 1736.
Matoic 1779.
STANČIĆ
1457. godine Stančić se spominje kao plemićki feudalni posjed in provincia de Bosyako. Zrinski kao vlasnici gospoštije Božjakovina imali su ovdje u XVII. stoljeću svoj dvorac. Osam ovdašnjih kmetova davalo je gospoštiji ljeti tjedno po 3, a zimi po 2 težaka. Posjednik-slobodnjak u Stančiću je u ono vrijeme Žigmund Szantohazy, a kad je on umro bez muških potomaka, darovao je Petar Zrinski posjed Stančić Đuri Maliniću.
U travnju 1670. barun Teufenbach oteo je taj posjed Maliniću i predao ga udovici Ž. Szantohazyja, koja se preudala za petrinjskog potkapetana. Poslije pogibije Petra Zrinskog država je preuzela imanje Stančić.
1736. i 1802. godine ovaj je posjed u rukama obitelji Pozvik ili Pozvek (Pavao, možda otac i sin). Pavao Pozvek dobio je 1790. plemstvo od kralja-cara Leopolda II za sebe i za svoju ženu Josipu rođenu Vinković.
Kasnije se kao vlasnici posjeda spominju Draškovići, gospodari Božjakovine. Tako je Otokar Drašković 1832. rođen u dvorcu "gradu" Stančiću (vjenčan je 1874, rastavljen 1885).
Od druge polovine XIX. stoljeća vlasnik imanja je obitelj Erdödy koja 1914. godine prodaje to imanje zemaljskom eraru koji ovdje uređuje ergelu Iipicanerskih konja. U novije vrijeme ergela je napuštena, a otvorena bolnica ze teške bolesnike. (Monumenta Croatica (Zagreb), II, 256. - Monumenta croatica tamiliarum Zrinski i Frankopan, I, 54. - Župski arhiv Brckovljani, Status animarum, Stančić.)
Od 1955. do danas tu je "Centar za smještaj i rehabilitaciju Stančić".
Selo Stančić je 2,6 km udaljeno od župne crkve u Brckovljanima.
Broj stanovnika:
g. 1802. 66
g. 1842. 80
g. 1893. 100
g. 1931. 143
g. 1971. 609
Broj kuća:
g. 1857. 6
g. 1880. 16
g. 1931. 23
g. 1971. 33
Stanovnici starosjedioci:
Carina 1845.
Drašković 1836-1895.
Ferenšćak 1843.
Habijanec 1736.
Hrelić 1736.
Markiš 1839.
Pozvik plemić 1736-1802.
Rakisa 1691.
Selec 1828.
Sugović 1691.
U travnju 1670. barun Teufenbach oteo je taj posjed Maliniću i predao ga udovici Ž. Szantohazyja, koja se preudala za petrinjskog potkapetana. Poslije pogibije Petra Zrinskog država je preuzela imanje Stančić.
1736. i 1802. godine ovaj je posjed u rukama obitelji Pozvik ili Pozvek (Pavao, možda otac i sin). Pavao Pozvek dobio je 1790. plemstvo od kralja-cara Leopolda II za sebe i za svoju ženu Josipu rođenu Vinković.
Kasnije se kao vlasnici posjeda spominju Draškovići, gospodari Božjakovine. Tako je Otokar Drašković 1832. rođen u dvorcu "gradu" Stančiću (vjenčan je 1874, rastavljen 1885).
Od druge polovine XIX. stoljeća vlasnik imanja je obitelj Erdödy koja 1914. godine prodaje to imanje zemaljskom eraru koji ovdje uređuje ergelu Iipicanerskih konja. U novije vrijeme ergela je napuštena, a otvorena bolnica ze teške bolesnike. (Monumenta Croatica (Zagreb), II, 256. - Monumenta croatica tamiliarum Zrinski i Frankopan, I, 54. - Župski arhiv Brckovljani, Status animarum, Stančić.)
Od 1955. do danas tu je "Centar za smještaj i rehabilitaciju Stančić".
Selo Stančić je 2,6 km udaljeno od župne crkve u Brckovljanima.
Broj stanovnika:
g. 1802. 66
g. 1842. 80
g. 1893. 100
g. 1931. 143
g. 1971. 609
Broj kuća:
g. 1857. 6
g. 1880. 16
g. 1931. 23
g. 1971. 33
Stanovnici starosjedioci:
Carina 1845.
Drašković 1836-1895.
Ferenšćak 1843.
Habijanec 1736.
Hrelić 1736.
Markiš 1839.
Pozvik plemić 1736-1802.
Rakisa 1691.
Selec 1828.
Sugović 1691.
ŠTAKOROVEC
Ovo je feudalni posjed kojemu je 1598. godine vlasnik bio Gašpar Bobinac, a podložnik Grgur Wssak. lste godine živi ovdje i slobodnjak Matej Zaboo Wikinichya Zett. U dokumentu iz 1600. godine kaže se da rečeni Bobinac ima samo jednu podložničku kuću.
U XVII. stoljeću grofovi Zrinski, gospodari Božjakovine, predali su posjed Štakorovec zajedno sa dvorcem Stjepanu Vrebelju kao svom slobodnjaku vazalu radi službe u vojsci. Poslije pogibije Petra Zrinskog država je zaplijenila ovaj posjed iako se tome protivio spomenuti Vrebelj.
U XVIII. i početku XIX. stoljeću nalaze se ovdje manji plemići posjednici Praskash, Bušić, a kasnije dolaze ovamo Erdödy. Ova obitelj potječe iz satmarske županije u Ugarskoj. Plemstvo joj je dodijeljeno 1459., a grofovstvo 1565. godine. Najvažnija je Iičnost toga roda Toma kardinal (umro 1521.). Tu su rođeni 1868. godine Toma, 1869. Leopold, 1873. Koloman, 1878. Marija Terezija. Godine 1914. obitelj Erdödy odavle se iselila u Bratislavu (Požun). Toma je umro u Beču 1918., a Leopold u Varaždinu 1935. Toma se vjenčao s barunicom Terezijom Rast. Marija Terezija istupila je 1922. u Beču iz Katoličke crkve.
Poslije odlaska Erdödy-a 1914. godine zemaljski erar kupuje posjed Štakorovec i pridružuje ga zemaljskom dobru Božjakovini, a kasnije ergeli u Stančiću. (Adamček-Kampuš, Popisi, 397, 476, 570. - Izvještaj o stanju zemaljskog dobra Božjakovine i gospodarske škole za seoske domaćice u Božjakovini, Zagreb 1925, str. 8. -Župski arhiv, Status animarum, Štakorovec.)
Štakorovec je udaljen od župne crkve 4,6 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 128
g. 1842. 106
g. 1893. 187
g. 1931. 273
g. 1971. 276
Broj kuća:
g. 1857. 13
g. 1880. 13
g. 1931. 69
g. 1971. 81
Stanovnici starosjedioci:
Antolković (Jantolković) 1736.
Bedeković 1691.
Bencak 1691.
BIagušević 1691-1779.
Bušić plemić 1736.
Čiger 1691. Izumrli.
Erdödy grofovi 1868. (1914. Odselili su se u Bratislavu.)
Ferenček 1691.
Garašić (Karasić) 1736.
Grižinovec (Gresina) 1691.
Jakopaš 1691-1779.
Kažek 1880.
Krnjak 1779. Nasljednik Garašić.
Malinić 1779.
Matkan 1691.
Mikuš 1736.
Praskač plemić 1736.
Škrinjar 1840.
ŠkrIec 1831.
Tomašić 1691-1932. Izumrli.
Tomović 1691.
Valentak 1861.
Vukanić 1691.
Žganec 1691.
(Izvori za stanovnike svih sela: Nadb. arhiv Zagreb, Kanon. vizitacija Katedr. arhiđakonata g. 1691., 1695., 1736. i 1779. -Župski arhiv Brckovljani, Župska spomenica, Status animarum. - Institut za jezik Hrv. akademije Zagreb, Popis stanovnika kotara Dugo Selo 1931. godine. - Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1976. )
U XVII. stoljeću grofovi Zrinski, gospodari Božjakovine, predali su posjed Štakorovec zajedno sa dvorcem Stjepanu Vrebelju kao svom slobodnjaku vazalu radi službe u vojsci. Poslije pogibije Petra Zrinskog država je zaplijenila ovaj posjed iako se tome protivio spomenuti Vrebelj.
U XVIII. i početku XIX. stoljeću nalaze se ovdje manji plemići posjednici Praskash, Bušić, a kasnije dolaze ovamo Erdödy. Ova obitelj potječe iz satmarske županije u Ugarskoj. Plemstvo joj je dodijeljeno 1459., a grofovstvo 1565. godine. Najvažnija je Iičnost toga roda Toma kardinal (umro 1521.). Tu su rođeni 1868. godine Toma, 1869. Leopold, 1873. Koloman, 1878. Marija Terezija. Godine 1914. obitelj Erdödy odavle se iselila u Bratislavu (Požun). Toma je umro u Beču 1918., a Leopold u Varaždinu 1935. Toma se vjenčao s barunicom Terezijom Rast. Marija Terezija istupila je 1922. u Beču iz Katoličke crkve.
Poslije odlaska Erdödy-a 1914. godine zemaljski erar kupuje posjed Štakorovec i pridružuje ga zemaljskom dobru Božjakovini, a kasnije ergeli u Stančiću. (Adamček-Kampuš, Popisi, 397, 476, 570. - Izvještaj o stanju zemaljskog dobra Božjakovine i gospodarske škole za seoske domaćice u Božjakovini, Zagreb 1925, str. 8. -Župski arhiv, Status animarum, Štakorovec.)
Štakorovec je udaljen od župne crkve 4,6 km.
Broj stanovnika:
g. 1802. 128
g. 1842. 106
g. 1893. 187
g. 1931. 273
g. 1971. 276
Broj kuća:
g. 1857. 13
g. 1880. 13
g. 1931. 69
g. 1971. 81
Stanovnici starosjedioci:
Antolković (Jantolković) 1736.
Bedeković 1691.
Bencak 1691.
BIagušević 1691-1779.
Bušić plemić 1736.
Čiger 1691. Izumrli.
Erdödy grofovi 1868. (1914. Odselili su se u Bratislavu.)
Ferenček 1691.
Garašić (Karasić) 1736.
Grižinovec (Gresina) 1691.
Jakopaš 1691-1779.
Kažek 1880.
Krnjak 1779. Nasljednik Garašić.
Malinić 1779.
Matkan 1691.
Mikuš 1736.
Praskač plemić 1736.
Škrinjar 1840.
ŠkrIec 1831.
Tomašić 1691-1932. Izumrli.
Tomović 1691.
Valentak 1861.
Vukanić 1691.
Žganec 1691.
(Izvori za stanovnike svih sela: Nadb. arhiv Zagreb, Kanon. vizitacija Katedr. arhiđakonata g. 1691., 1695., 1736. i 1779. -Župski arhiv Brckovljani, Župska spomenica, Status animarum. - Institut za jezik Hrv. akademije Zagreb, Popis stanovnika kotara Dugo Selo 1931. godine. - Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1976. )
