Europski trendovi i tzv. Master plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi koji je izrađen po naputku Ministarstva rada i socijalne skrbi donijeli su ovih dana mnogo muka i dilema roditeljima korisnika i zaposlenicima Centra za rehabilitaciju Stančić, ali i Općini Brckovljani koja bi, prema najcrnjim prognozama, uskoro mogla imati stotinjak nezaposlenih više na Zavodu za zapošljavanje.

Naime, ovih su dana među tristotinjak zaposlenika, a Centar ima isto toliko teško oboljelih korisnika, i među roditelje korisnika doprle vijesti da bi u nekoliko narednih godina moglo doći do potpunog ukidanja sadašnjeg Centra Stančić te da bi se dio najtežih bolesnika premjestio u druge ustanove, dok bi većina korisnika bila zbrinuta putem tzv. inkluzije - smještaja korisnika u stambene zajednice (stanovanje uz podršku), u stanove koje tek treba kupiti, a prema teritorijalnom kriteriju - svatko u županiju iz koje dolazi. Ni zaposlenici, a ni roditelji ne spore da o cijelom procesu nisu dovoljno informirani od strane nadležnog ministarstva, ali upravo to ih i plaši, kao i sumnja da se u svemu tome pogoduje Udruzi za promicanje inkluzije, koja im je već uzela dio korisnika, a manje se vodi briga o samim korisnicima i na koncu zaposlenicima koji strahuju za radna mjesta.

Roditelji, okupljeni u Udrugu "Oaza" strahuju što će biti s njihovom djecom koja su u Centru Stančić imala zadovoljavajuću skrb i osjećali ga kao svoj dom, a sada će morati otići u neizvjesnost. Sumnjičavi su prema modelu koji im se nudi i ne razumiju zašto njihova djeca moraju biti predmet nečijeg eksperimenta pa makar bio on po europskom modelu. Zaposlenici pak ističu da je Centar Stančić, koji djeluje od 1955. godine, u posljednje vrijeme ostvario niz programa zacrtanih u famoznom Master planu te je dodatno poboljšao usluge svojim korisnicima i aktivno se, putem dnevnih centara, uključio u život zajednice. Ne prihvaćaju argument smanjenja troškova putem deinstitucionalizacije jer su za njezinu provedbu potrebna nova ulaganja, a nema ni izračuna cijelog projekta. Smeta ih što ih se u provedbi deinstitucionalizacije nije tražilo mišljenje njihovog Stručnog vijeća, roditelja, sindikata, radničkog vijeća te što na koncu konca država želi uštedjeti na onima koji su u potpunosti nemoćni, a to su njihovi korisnici. Ističu da je cinično što se cijeli navedeni plan, kojeg smatraju površnim, nedorečenim i krajnje neozbiljnim, provodi pod izlikom ostvarivanja ljudskih prava njihovih korisnika, a dovodi u pitanje njihove živote.

U krajnjoj liniji, kažu zaposlenici, kako je moguće da se o njihovim korisnicima bolje brine jedna nevladina udruga nego ustanova koja u tome ima iskustvo od gotovo šezdeset godina. Pitaju se zašto se u deinstitucionalizaciju kod nas kreće stihijski, ako se zna, primjerice, da Engleska proces provodi tijekom čak trideset godina i da se svi domovi ni tamo ne zatvaraju.

Nije im jasno zašto je baš Centar Stančić trn u oku i zaključuju da im sve zajedno izgleda kao klasična hrvatska priča o pretvorbenom kriminalu. Tko je bacio oko na nekretnine i lokaciju Centra Stančić? - pitaju se njegovi zaposlenici.

Nenad Haleuš Mali