U subotnje jutro pet planinara iz Centra "Stančić" krenuli su prema Samoborskom gorju, na zimski uspon na Oštrc. Zapravo počeli smo u Samoboru, jer proći kroz taj prekrasni gradić, a ne svratiti na kavu i kremšnite u Livadić bio bi čisti promašaj. Pravi poduhvat započeo je kod Šoićeve kuće, poznatog planinarskog doma odmah iza Smerovišča.

Viktorija, Vesna, Barica, Mirko i Mladen uzeli su sa sobom i dva dobro ispunjena ruksaka s dragocjenom vodom i rezervnom odjećom. Prateći markiranu stazu ulazili smo sve dublje u šumu i vrlo brzo potvrdili priču o ovogodišnjoj toploj zimi. Na šumskim padinama rascvale su se visibabe, a na pojedinim mjestima nastao je pravi cvjetni tepih od kukurijeka toliko karakteristične proljetnice Samoborskog gorja. Što smo se više dizali to su se otvarali prekrasni vidici u kojima smo uživali u intervalima odmora.

Nakon skoro 90 minuta uspona stigli smo do planinarskog doma na Velikom dolu. Tu smo se podijelili u dvije grupe. Veća grupa s voditeljicom otišla je u dom na odmor i grah, a Mladen i ja krenuli smo ne baš laganim Hoffmanovim putem prema vrhu. Pred zadnji i najteži dio puta uzeli smo kratki odmor, a onda krenuli prema poznatim kamenim gljivama na hrptu Oštrca. Muka i trud su se isplatili nagradivši nas prekrasnim vidicima. Sam vrh je na 752 metra, a pogled se otvara prema Julijskim alpama, Svetoj Geri, Kleku i Bjelolasici, Japetiću, Plešivici, Okiću, Sljemenu, Zagorskim planinama, posavskoj ravnici i Črnoj Mlaki. Na vrhu smo uzeli žig u našu bilježnicu i nakon obveznog fotografiranja krenuli nazad sastati se s našom grupom i uživati u zasluženom grahu kod naših ljubaznih domaćina Anite i Zdravka na Velikom dolu. Spust je bio lakši i brži od uspona pa smo se brzo spustili do kombija.

 U povratku u Stančić uz doživljaje s izleta, već je dogovoren i sljedeći planinarski poduhvat. Do tada će se hrabri planinari odmoriti i pripremiti za nove izazove.

Ivan NOVAK, prof.  voditelj planinarske sekcije