Dugogodišnja nebriga uslijed neraščišćenih vlasničkih i posjedovnih odnosa i općenito zabrinjavajuće loš odnos prema spomenicima kulture, potpomognuti ovogodišnjim visokim snježnim pokrivačem, prouzrokovali su koncem siječnja rušenje dijela dvorca u parku u Božjakovini. Kasnobarokni dvor kojeg su izgradili nekadašnji feudalni gospodari Božjakovine - grofovi Draškovići, zaštićen je, a ujedno i jedan od najvrjednijih spomenika kulture ovoga kraja, a sada je ostao bez balkona natkrivenog trijemom na sjeveroistočnom dijelu zgrade.

Srušeni dio su odmah raščistili zaposlenici Božjakovine d. d. koja još uvijek ima formalno sjedište upravo u ovoj zgradi, ali se faktički iz nje iselila prije nekoliko godina. Pored prostorija Božjakovine d.d. u zgradi se nalaze još četiri stana. Jedan od tih stanova je otkupljen, dok su u preostala tri stanari koji su stanove svojedobno na korištenje dobili upravo od nekadašnje RO Božjakovina iz koje je u pretvorbi nastala današnja Božjakovina d.d.. Premda, kako kažu, imaju stanarska prava sami nisu u stanju održavati zgradu, a niti imaju kamo iseliti, te odgovornima za događaj smatraju Božjakovinu d.d.. S druge pak strane, direktorica Božjakovine d.d. Ana Bratko smatra da stanari tamo bespravno stanuju, a odbili su iseliti, te su time i sami dijelom krivi za događaje oko dvorca jer "danas nitko ne može očekivati da će živjeti u dvorcu, a da pri tom ne ulaže u njegovo održavanje", kaže Bratko. 

Glavnim krivcima, kako za rušenje dijela ovog dvorca, tako i za nedavno rušenje obližnje kurije zvane "Lješćara", Bratko vidi u političarima čija imena nije spomenula ali kaže da je riječ o onima koji su većinskog vlasnika Božjakovine d.d. Envera Moralića spriječili u ostvarenju projekta koji je u potpunosti trebao preobraziti Božjakovinu. Moralić je, kaže Bratko, već obnovio jedan dvorac u obližnjem Štakorovcu, a u Božjakovini je želio izgraditi golf igralište uz koje su svoj sadržaj trebali imati i dvorac Božjakovina i kurija "Lješćara". 

Unatoč tome što je izvršio najveće ulaganje u hrvatsku poljoprivredu u iznosu od 30 milijuna eura, te je bio spreman ulagati i dalje, Moralić je, kaže Bratko, "kočen" u svakom svom potezu, pa mu je tako odbijen i već gotovi Program za investiranje u izgradnju golf igrališta i sanaciju dvorca u Božjakovini. U takvom odnosu prema onima koji imaju kapital, Bratko vidi glavni razlog za rušenje dijela dvorca. 

Premda je dvorac u Božjakovini još uvijek u najvećem dijelu upisan u Hrvatski fond za privatizaciju, Bratkova najavljuje sanaciju sadašnjeg oštećenja, ali dodaje da se od Božjakovine d.d. ne može očekivati skupo održavanje objekta koji nema nikakvu svrhu za ovu firmu, već bi to prema njezinim riječima trebali činiti oni koji ga i koriste.

(Nenad Haleuš-Mali)